Želimo život u HR!

Orginal objava: 20/01/2008 na mojoj staroj stranici.

„Mi tražimo“

Mladež RH, Herceg-bosne, hrvatska mladež diljem svijeta, pod svim zakonima i životnim standardima, ne vidi svoju budućnost. Čini se da je jedini uspjeh u ovoj državi onaj koji je zasnovan na pozajmljenom novcu, s kojim su pojedinci za sebe i svoje interese napravili puno više, a onda ćemo to mi morati plaćati generacijama. Naši vladari za to vrijeme će se hvaliti time što su sve „pošteno i časno“ napravili, a sve što imaju su „pošteno i časno“ zaradili.

Tražimo da se obavi kompletna revizija te sramotne privatizacije, u kojoj će se pokazati tko je bio korumpiran, tko je primao mito i uništio domaću privredu, a radnike poslao na ulicu. Većina stanovnika RH jedva preživljavaju, a oni koji rade u državnoj upravi štite interese vlasti i skrivaju mizeriju u kojoj drugi žive. Govore kako će svojim programima i projektima nešto poboljšati, a ja se pitam za koga?

Za narod nema šanse, ako ovako nastave, jer dokazali su da samo znaju lagati, uništavati, pozajmljivati novac, a posla ne znaju napraviti. Dokazali smo da mi mladi nemamo budućnost niti šanse dok su oni na vlasti, ako nismo učeni u partijskim sustavima koje su stvorili zadnjih 15 godina.

Zato zahtijevamo da se opat vrate radnička prava, pravo na liječenje, na školovanje za svakoga građanina RH.
Dok su hrvatski branitelji, gardisti i HOS-ovci branili Hrvatsku u prvim redovima, neki profiteri i političkih stranaka su punili svoje džepove. Neki su sebi gradili vile i kule, kupovali avione i jahte. Neki su otvoreno rekli: „Tko je jamio, jamio.“ Poslije rata su nam rekli da je tako moralo biti, ali da će biti bolje.

Ako današnja i prethodne vlade nisu ništa učinili da se nad tim ubojicama, koji su ubili nadu u bolji život, provede pravda, vrijeme je da ih se makne što brže i efikasnije. Tražimo i insistiramo da svakog čovjeka koji je bio pošten radnik, branitelj i čovjek, da ima pravo na dom, na kredit uz simboličnu kamatu, kako bi si mogao stvoriti pristojne uvjete za život, a ne da bi stranci kupovali našu zemlju i gradili sebi profiterske vile. Hrvatska je država brojala 1945. godine više od šest milijuna ljudi. Danas ih je milijun i pol manje. Gdje su ti ljudi i zašto su otišli. Trećina naših državljana su umirovljenici. Gdje su nam radnici, studenti, gdje nam je budućnost?

Sela izumiru, država izumire. Ponestaje nam narod, budućnost i ostvaruje se četnički, velikosrpski san da se hrvatski narod dokrajči.

Dok radnici robijaju, dok djeca idu u školu, dok se majke kod kuće snalaze s proračunom od dvije do tri tisuće kuna mjesečno ako imaju sreće, neki političari i dalje naveliko grade sebi i svojim obiteljima. Gospodo, ne mora vam biti tako. Može biti drugačije. Dosta je bilo varanja i besramne pljačke hrvatskih građana i hrvatske djece. Dosadašnje vlade su nas pokušale uvjeriti da to mora biti tako zbog mira u državi i zbog Europske unije, s kojom moramo uskladiti zakone.

Zašto ne kažu da se moraju uskladiti plaće, prava i standard kakav imaju radnici u EU?

Zašto vlada i Sabor u ime naroda govore da mi ulazimo u EU?

Zašto narod ne može na referendumu reći želi li i kada ući u EU?

Što nama mladima, vašoj djeci, donosi ta Unija?

Kako će hrvatski studenti, mladi građani RH uspjeti konkurirati onima iz zapadne Europe?

Kakvu to državu mi stvaramo kada biramo HDZ, SDP i slične, koji su napravili ovo što jest?

Kaže se da danas svatko u Hrvatskoj smije reći što god želi, jer je ovo slobodna i demokratske država. Ali, sam vrag zna tko nam to i zašto govori.

Zašto ne stvore uvjete da svaki građanin, kao u zapadnim europskim zemljama, ima pravo sebi zaraditi nekoliko tisuća eura mjesečno koje bi tamo zaradio, a ovdje zaradi polovicu tih brojeva, ali u kunama.

Svi imaju prava osim hrvatskih radnika i mladeži.

Šuti i radi.
Ili – riječima koalicijskog partnera hrvatske vlade – čuti bre i rabotaj.

Svake četiri godine biramo vlast koja će nam određivati budućnost. U zadnjih 15 godina birali smo one koji su nas izdali, a birali smo ih s uvjerenjem da će zastupati ideje časne i ponosne, ali su na kraju samo zastupali sebe i svoje interese. To više neželimo i nećemo tolerirati.

(ili ćemo opet za četiri godine dokazati da još nismo shvatili bit demokracije?)

Imamo pravo kao građani i mladež, zahtijevati da živimo bolje, da ne želimo u Saboru imati jedne iste ljude koji su nas vezali uz beznadnu budućnost koju su stvorili u Hrvatskoj, koja je nekad hranila cijelu Jugoslaviju, a sada jedva hrani četiri milijuna stanovnika RH i bez stranoga kapitala i bez ovih 30 milijardi eura duga ne može napraviti ništa. Dosta ste nas pljačkali i varali, vrijeme je da narod preuzme vlast i maknemo te koji su nas uništili.